Obitelj Joze Aždajića – Ćele i Ane Rodić. Gvardijan fra Krešimir Aždajić – Za pokoru nevjesti da svekrvu svaki dan uči po jedno slovo – Intervju VEN-u da se vrate samostanske starine iz Zagreba.

Fra Krešo Aždajić

Franjo je završio visoku teološku školu, postao franjevac i uzeo je redovničko ime Fra Krešimir, od milja zvan Fra Krešo, te je ispunuo svoju dječačku želju i želju svojih roditelja. Obavljao je odgovorne dužnosti iz svoje službe u mjestima Kreševo, Vareš i Kraljeva Sutjeska. Gdje god je obavljao svoju svećenićku dužnost to je radio ljudski i odgovorno.

Mlada misa fra Kreše Aždajića, 1952. u Kraljevoj Sutjesci

Posebno je na vjeronauku djeci znao slikovito prikazati kršćanski nauk, život i ponašanje jednog kršćanina. Bio je darovit u crtanju a služio se grafitnom olovkom, drvenim i voštanim bojicama. Na hamer papiru bi crtežom prikazao djeci put koji vodi do kraljevstva nebeskog raja. Bila su dva puta. Jedan je bio lijep i širok, a drugi je bio trnovit pun trnja i šumskih prepreka. Znao nas je pitati kojim ćemo se putem služiti. Svi bi odgovorili trnovitim putem jer on vodi u raj, a lijep i nemoralan život u pakao. On bi na to samo klimnuo glavom.

Također, po nosivim stubovima unutar crkve bili su postavljeni njegovi crteži u boji koji su prikazivali religiozne teme iz vjerskog života. Podsjećala su nas na djela starih slikara.

Fra Krešo je bio jedan od rijetkih franjevaca koji se bavio voćarstvom i vrtlarstvom kao i uzgojem cvijeća, posebno ruža. Znao je voditi mladiće iz Kr.Sutjeske i okolice na crkveno zemljište zvano Sjenokos, preko puta samostana, na lijevoj strani rijeke Trstionice. Podučavao ih je kako se kalemi voće, te su to mnogi od njega naučili.

Pokora za nevjeste: nauči svekrvu čitati i pisati

Kao pravi ujak- franjevac imao je za svakog strpljenja. Kada bi se prilikom ispovjedi nevjesta požali na svekrvu kako je nepismena i da je zbog nje sagriješila, fra Krešo bi je pažljivo saslušao, a onda bi joj za pokoru znao zadati da sa svekrvom živi u slozi i ljubavi i da je svaki dan nauči po jedno slovo kako bi mogla pravilno koristiti molitvenik u crkvi. Tako je Fra Krešo davao svoj doprinos opismenjavanju puka.

Mlada misa fra Kreše Aždajića, godine 1952. u Kraljevoj Sutjesci

Za svoj odgovoran rad biran je i postavljen za gvardijana Franjevačkog samostana Sv. Ive u Kr.Sutjesci. Kao gvardijan je uspješno vodio samostan te je do izražaja došao njegov raskošni talent. Bio je dobar poznavalac sutješke povijesti, kustos muzeja u samostanskoj zbirci. Mnoge povijesne predmete u muzeju znao je lijepo i sadržajno objasniti tko se s njima služio. Za posjetitelje muzeja koje je poznavao znao bi reći: “Znaš li da se ovim predmetom tvoj pradjed služio?”. Nakon ovoga pojedinci su donosili pojedine muzejske predmete da im se ime upiše kako bi i oni na neki način ušli u povijest.

Živo se zanimao za bosanske starine. Dok je bio gvardijan u sutješkom samostanu zalagao se za povrat bosanskih starina koje su odnešene iz ovoga samostana i drugih u BiH po preporuci đakovačkog biskupa Josipa Juraja Strossmajera u drugoj polovici 19. stoljeća. Namjera je Strossmajerova bila da se ove stvari očuva od propasti te da se one vrate u samostane odakle su uzeti onda kad BiH ugleda bolje dane. Starine se sada nalaze u Umjetničkoj galeriji u Zagrebu. U svezi s tim fra Krešo je dao intervju sarajevskoj tjednoj reviji VEN, pod naslovom Zatočene bosanske starine.

Ovaj fra Krešin intervju pobudio je velikop zanimanje javnosti u tadašnjoj SR BiH i šire, ali su starine sutješkog i drugih samostana ostale i dalje u Zagrebu.

Tijekom svoga istraživačkog rada u arhivu sutješkog samostana 1957. godine, skupio je i napisao tabelarni popis svih gvardijana Franjevačkog samostana Sv.Ive u Kr.Sutjesci od 1524. do 1955.godine. Pisao je i druge povijesne pribilješke koje su ostale u rukopisu. Bio je dobar poznavalac numizmatike. Nije bilo novčića koji nije mogao pročitati i stručno protumačiti.
O svakoj obitelji iz Kr.Sutjeske i okolice znao je odakle joj porijeklo, sva sela okolo Kr.Sutjeske, topografske nazive pojedinih mjesta. Fra Krešina skromnost je bila njegova najveća vrlina i uvijek je radio na zbližavanju ljudi svih nacija . Umro je 1981.g. u 53. godini života. Takav je bio naš Fra Krešo.

Ostala djeca Joze i Ane Aždajić

Marija, udala se za mještanina Mirka Filipovića – Filipovog.
Drago zvani Traso, oženio se sa Katicom Mahulik iz Pleternice kod Požege.
Terezija zvana Reza, udala se za Ljubu Petrovića u selo Potoci kod Vareša.
Nada, udala se za Matu Budimira iz Novog Šehera kod Maglaja.
Anto zvani Debeli, oženio se Antonijom Josipović iz sela Daštansko kod Vareša.

Jozo Aždajić – Ćelo radio je u Željezari Vareš do 1955 .godine, kada daje otkaz na radno mjesto i iste godine se zapošljava u Rudniku Kakanj, gdje je radio na radnom mjestu uklopničara. Zbog bolesti imao je moždani udar te je umirovljen 1961. godine.

Za Jozu Aždajića – Ćelu se slobodno može reći da je bio pravi obiteljski čovjek, koji je cijeli svoj život pošteno i vrijedno radio za svoju obitelj. Uvijek je bio odjeven u građansko odijelo. Od posljedica bolesti umro je u prvoj polovici veljače 1970. godine u Kr.Sutjesci, u 68. godini života.

Njegova životna suputnica, supruga Ana koja je bila vrijedna i karakterna osoba kao i njen muž Jozo, cijeli svoj život posvetila je obitelji. Kao i ostale žene iz toga vremena bila je odjevena u crne dimije, platnenu košulju raznih boja koje sama krojila dok je na glavi uvijek imala maramu crnu ili smeđe boje. Umrla je u Kr.Sutjesci početkom kolovoza 1971. godine u 67. godini života. Oboje supružnika pokopani su obiteljsku grobnicu na groblju Trgovišće u Kr.Sutjesci.

U Kr.Sutjesci i danas u sutješkom kvartu Varoš postoji kuća Joze Aždajića – Ćele, s tim što je njegov sin Anto Aždajić – Debeli istu prepravio i dozidao još jedan kat s balkonima. Kuća je pokrivena crijepom na dvije vode. U toj kući sada živi sa svojom mnogobrojnom obitelji, na starom pradjedovskom ognjištu.

Zemljišna parcela s pomoćnim objektom, štalom, u izvornom obliku na lokalitetu Pode kod Kr.Sutjeske još uvijek je u posjedu ove obitelji.

U Kr.Sutjesci još još uvijek postoji živo sjećanje na obitelj Joze Aždajića – Ćele i njegove supruge Ane, kao i na njihova sina pokojnog fra Krešu, bivšeg sutješkog gvardijana.

Kr.Sutjeska, dne 02. 10. 2009.godine
Mišo Šain